tako je malo potrebno da bi se živjelo
ne iziskuje to nikakav herojski napor
nikakvu stamenost
nikakvu odluku u hamletovskoj dilemi
prepustiti se samo
ući među ljude koji nekud žure
spustiti ruke, ispružiti noge
pustiti da te nose između sebe
ući u tramvaj
samo pratiti strelice
lijevo, desno, pravo, izlaz
tako je lako živjeti
nije za to potrebna vjera ni vrlina
neka velika priča
koja te sprječava da odustaneš od svega
da digneš ruke sa volana
samo uključiš autopilot
kao u avionu koji gubi uspon
nema razloga za brigu
sunovraćuješ se u krevet
kao u more od pamuka
pratite uputstva u naslonu sjedišta ispred Vas
nema razloga za brigu
strelice će se upaliti same
potraži najbliži izlaz
radi što i drugi rade
tako je sve, zapravo, lako
danju se pretvarati da si živ
noću se pretvarati da si mrtav
zgrabi san zahvalno
sa odlučnošću,
sa apsolutnošću smrti
probudiće te sunce
gledaćeš, utonuo u jastuk
žmirkajući od sna
kroz polu-spuštene roletne
blistavo jutro
glasovi ljudi na ulici
zvuk motora
možda i ptice
toplota na tvom obrazu kao poljubac
ne iziskuje to nikakvu vjeru
nikakvo obesmrtnjavanje
novogodišnje odluke
nikakvo ' od danas'
ništa ne traži od tebe
taj kratkotrajni state of grace
dovoljan da se još jedan dan
pretvaraš da si živ-
nezasluženi blagoslov sunčanog jutra
No comments:
Post a Comment