hortus conclusus

''Moja izolacija ima oblik Tractatusa''

(pokazujemo kažiprstima razdaljinu

Koja postaje sve manja i manja)

Ponavljamo sekvence Tractatusa

Kao odbrojavanje dok gnjurimo

Tonemo sve dublje i dublje

Diving into the wreck, bebo

Svijet je sve što jest

Svijet jest zbir svih stvari u svijetu

Reći da nešto jest da jest nema smisla

Ali bebo ''doista jest nešto mistično“

Znaš li da je Vitgenštajn projektovao kuću

Za svoju sestru ili nešto

Znaš naravno ali

To je prvi primjer geometrijskog racionalizma

Neoplatonizma bečkog kruga

(lupam sad,

Previše se popilo)

Ali znaš

Tractatus ima sasvim neanalitički oblik

Vrta djevičanstva

(To je kuća koju je Vitgenštajn izgradio za sebe)

Neki confine čednosti

Vrt u kome mladi Augustin očajava

Dok se onkraj zida čuje žamor djece

(Nešto što bismo svi htjeli za sebe

Mjesto duge i spore konverzije
Do trideset pet
Još nije kasno da postanemo Augustin, bebo)

Lavirinit sa minotaurom

Maze djevičanstva sa čudovištem

U sredini

Kuća u federalnom stilu

Sa davno umrlim roditeljima puritancima

I načetim trijemom, porticom kao u The Sound and the Fury

I drvene stepenice koje škripe

Čak i kad nema nikog

I Emili Dikinson sva u bijelom

Kao minotaur malog pobožnog svijeta
I Sjuzan kao Arijadna
(To je najvjerovatnije naš doživotni karantin

No ipak ne bez utjehe jer

Na kraju:

Čedno je tijelo kod Drevnih
 Jedino mirilo gnijev neba

Punilo jedra Grka vjetrom

Prizivalo oblake bremenite kišom

Uništavalo
iznenadnom nerukotvorenom vatrom
Brodovlje neprijatelja

stamenost

Žene u konzervativnim kompletima

Sa naramenicima i naočarima sa debelim staklima

Na arhivskim fotografijama, okružene su zastavama

Prve ulaze u oslobođene gradove

Poput buldoždera bezbožništva,

Gospođe u decentnim kostimima, sa rožnatim okvirima naočara

Godinama kasnije, poput poludjelih fanova Bitlsa

Vidimo ih u velikim kongresnim salama,

Delegati sa palicama za glasanje na kojima piše: да!

Predvode partijske čistke, obračunavaju se sa klasnim neprijateljima

Да! Да! Да!

Osmijesi djevojaka sa novim frizurama

U suprotnosti sa dramatičnošću političkih odluka

Godinama kasnije

U bijelim ambulantnim kolima dolaze sa veterinarskom inspecijom

Nadgledaju masovni pomor zaražene stoke

Sada već kao rukovodioci nekog biroa za higijenu

(riječ koja ima i moralni odjek)

U ćebastim kariranim sakoima i suknjama

Sa velikim broševima na reverima

Ne trepću dok se prazni šaržer

U zaraženog vola

Prezrivo puše cigarete

Sa ovlaš namaknutim sakoom preko ramena

 Stamene, sa srebrnim sprejem u kosi

Beskrajne replike Mire Trailović, gospođe kasnih šezdesetih

Godinama kasnije

Jedino njima neće zadrhtati glas dok objavljuju imena žrtava na dnevniku

U podzemnim bunkerima na mamutskom atavizmu kompjutera

Unose mnoštvo podataka, diskretne, vladaju arhivama

Armije daktilografkinja su moždane ćelije revolucije

Dok se ruše avioni, mirno sjede na svojim sjedištima

''Razmišljati o smrti'' je nešto za ljude rođene znatno kasnije

Odavde nema povratka u selo Brežane kod Požarevca

Popunjavaju nelikvidne virmane ritmičkim pokretom mašine

Dok muškarci povraćaju

Ne mogu da spavaju

One gledaju pravo u oči

U nesigurnim vremenima jedino utočište je samouvjereni glas

Gospođe sa Dnevnike

Ne tek individua, partikularitet,

Već instancijacija samog državnog aparata

Nečeg šireg od običnog života,

Jedini glas koji može da prijeti svjetskim moćnicima

Super ego dešavanja naroda

Glas iz Dnevnika kao šum hrastova u Dodoni

Vox populi, vox dei

Koruptivne radnje tranzicije zahtijevaju petlju

Potrebna je majčinska ruka da nas prevede iz

Bezbrižnog roditeljskog kreveta samoupravljanja

U beskrupulozni kapitalizam života odraslih