njihova mračna religija

njihova mračna religija

htonski bogovi

koje su slavili po raskršćima

govorimo sa svakom osudom

avaj, o njima

their wicked ways:

livacije i sjene umrlih

što gledaju iz tame

kroz hiljadu zelenih očiju

i ližu proliveno vino

mračni jesenji kultovi

i trule šume sa faunima

i nestašnim nimfama

njihova najsujevjernija čaranja

hjerofanti što pjevaju falusu

u ophodu gradova

oni rade vrlo pobožnu stvar

uvjerava ih mračni heraklit

isti su naime had i dionis

njihova impietas

mjesta gdje su objedovali ležeći

kupatila ukrašena opscenim freskama

njihov sacrilegio

vulkan sada sipa pepeo

kao obilni snijeg

po njihovim kućama i ulicama

seljaci će vjekovima kasnije

iskopati u svojim njivama

nakurnjak

i statuu mlađanog hijacinta

jedino što je ostalo

od njihovog nevaljalog života

#

stigao sam  beograd u zoru

kupam se  dok ljudi idu na posao

mokri tragovi stopala  dok odlazim u krevet

potom čitam fleneri dok ležim

priče o kojima mi je govorio fannie

u pauzama na wc šolji pušim

uveče coca cola i bruce springsteen

filmovi koje mi je poslala maja

ima ih dovoljno za do jutra

dok sviće stvaljam ruku na grudi:

Srce Isusovo uskoro će jesen

hodanje po lišću spavanje na kiši

kao u nekoj karverovoj pjesmi

propali nepretenciozni muškarci

što se raduju malim stvarima

sada kada više nisu tako mladi

kao preživjeli koji  poslije nesreće

ponovo uče da hodaju i da govore 

da prepoznaju lica i da koriste pribor za jelo

ovog jutra proničem novu vrstu poniznosti