srce, voli me kao da ti je ponovo 17 godina
ali u nekom
romantičnijem vremenu
u kojem smo mogli
biti statisti u nečijem važnom životu
oduvjek sam želio
biti tinejdžer osamdesetih
mogao sam
svjedočiti bitnim događajima u tuđim životima
mogli smo nekome
važnom biti niko i ništa
mogao bih sada
reći: nisam učestovao u tome
ali sam poznavao
sve te ljude
želio sam
odrastati u važnijim vremenima
želio sam
svjedočiti više nego živjeti
želio sam milost
da život bude opravdan spolja
suviše sam lijen
da tražim značenja u sebi
mogao sam biti
neki treći lik u nekom važnom društvu
neko koga niko ne
pamti, ali on pamti sve
neko ko može
reći: da, bio sam tamo
kad se umiralo u
ushićenju
neko je ljubio lutku na napuhavanje
neko je ljubio lutku na napuhavanje
sjećam se te
žurke kada se ta važna ličnost ševila
u dovratniku sa
drugom važnom ličnošću,
sjećam se kad je
vorhol dolazio u beograd
vidio sam ga sa
leđa
sjećam se i
ginzberga
ginzberg je
poslao pjesmu jednom mom drugu
da, vidio sam tu
pjesmu
znali smo neke
koji su među prvima umrli od aidsa
znali smo
protonarkomane
znali smo neke
važne osobe koje su se predozirale
prošli smo kroz
njihov stan noć prije
bili smo sa nekim
kome je prvo javljeno
znali smo ko
svira u kom bendu
poznavali smo
ljude koji su poznavali kul ljude
znali smo sve
njih
oni nisu znali
nas
ali mi smo znali
nekog ko je znao njih
bilo smo njihovo
niko i ništa
bili smo niko i
ništa važnih ljudi
tada je nešto
značilo: biti nekome niko i ništa
tada je bilo u
tome neke plemenitosti
danas, ne mogu
te više izbaviti događaji
danas nemaš
čemu svjedočiti
živimo u dosadnim
vremenima
danas moraš sve
sam
danas eto nemaš
kome biti niko i ništa
