Everything's Coming Up Roses

ne brini

reci sam sebi

čovjek sve preboli

treba samo malo vremena

ili malo više

ali ne brini

malo vremena

i počećeš da se raduješ ponovo

gledaćeš serije

ići ćeš u šetnju

čovjek može da preboli svaki užas

svaku bol

svaku smrt

izdržljiviji smo nego što mislimo

mi smo skoro kao životinje

zlatne ribice

naučićeš ponovo da se smiješ

možda ćeš čak postati zahvalan

možda ćeš čak odahnuti

kad jednog jutra shvatiš

da se sve užasno već desilo

i da se može živjeti bez straha

možda čak počneš iskreno da se smiješ

reci glasno pred ogledalom:

opraštam sam sebi

slušaj savjete debelih samosvjesnih žena

iz  časopisa i nedeljnih dodataka

one znaju najbolje

te su žene prošle pakao

misli na nove godine

okićene jelke

misli uvijek na nove jeseni

na upaljenu lampu i knjigu u krevetu

dok napolje pada kiša

misli na susrete sa prijateljima

na bocu votke

na gajbu piva

na jelo koje voliš

na filmski maraton

sada možeš putovati

možda ćeš čak postati i radosna osoba

ne brini čovjek sve preboli

reci to sebi mnogo puta

prisustvo

Bože moj, ako nemaš ljudsko srce, ne moraš da me voliš

ljudi ponekad kažu kako se o Tebi ne može govoriti

Ti si svemoćan, ali Tvoja moć nije isto što i ljudska moć

Ti sve znaš, ali Tvoje znanje nije ljudsko znanje

to su sve samo riječi, kažu

beskonačna odricanja negativne teologije

-može se samo reći ono što Ti nisi-

sve su to znaci za internu upotrebu

svođenje nepoznatog na poznato

nejasne analogije

katalog besmislenih fraza

'sličnosti koje niču i nestaju'

prtljag pun izlišnih verbalnih rekvizita

koje ne možemo nikako upotrijebiti

nešto posve Drugo

sve su to zaludni konstrukti, kule od pijeska

u kojima ne može da se živi

udovoljavanje potrebi da se priča

da se nešto kaže

ljudi govore kao što dišu

-ćutanje je oblik smrti-

ljudi moraju nešto da kažu

ali Bože, ako tvoja 'ljubav' nije ljudska ljubav

ako je ta riječ samo spomenik naše nemoći

onda, stvarno, ne moraš da me voliš

znaš da nikada nisam bio dovoljno spekulativan

za sve te priče o ličnosti i suštini

jedna osoba mi je jednom kazala

kako nikad nije mogla shvatiti sve to o Trojstvu

ali onda je sebi rekla – Bog je ljubav

i pomislila je da je to dovoljno

toliko svako može da razumije- rekla je

toliko je dovoljno za vjeru

Bože moj, ako nemaš ljudsko srce

kako bih prepoznao Tvoju ljubav

no Ti ćutiš kao što ćuti ljudska ljubav

ćutiš kada je teško

jer ponekad ljubav ne umije da da savjet

ponekad ljubav ne može sve da riješi

-tako smo naučili

to je naše iskustvo

-utjeha je to Tvoje tišine-

ljubav je često nemoćna

da oživi

da premjesti planinu

sakrio si svoju 'moć' od nas

svoje 'znanje'

sve to o čemu ne možemo govoriti

ali

prisustvuješ kao prijatelj

potrebno je biti vrlo slab da bi se ljubilo

vrlo nemoćan

potrebno je biti iskusan u patnji

da bi se ljubilo kako treba

da bi se ljubilo kako ljube siloviti

potrebno je naviknuti se na bezobzirnost

kakvu pokazujemo prema starim prijateljima

Tvoje krhko prisustvo tako je slično Tvojoj smrti

jer si utišao riječi savjeta

odložio si svoju pomoć

ljubio si kao oni koji ništa ne znaju

koji nemaju prikladne riječi

koji ništa ne mogu

osim da budu tu

-da bi ljubio kao što mi ljubimo

u  prisustvu bez riječi

tako si odlučio u
nijemoj
divljoj
sirovoj
nemoćnoj
tužnoj
ljudskoj  ljubavi

da nam se učiniš poznat

...osim smrti

voziš se autobusom za kotor

i kažeš kako vozač čitavim putem

sluša dina merlina

sve  je laž

nemam ja onih 18 godina

baš ti se dopada način na koji propadam

sve poente iz naših stihova

i kažeš

a mislili smo da smo  kurt cobain za siromašne

da smo neki trash punk suicide

da smo pijana courtney love

obeznanjena u đubretu

da smo low-budget verzija grunge propasti

a jebiga mi smo samo dino merlin -

siromašno za siromašne

fejk koka kola sirup na razblaživanje

marko aurelije samom sebi

predmeti nam pružaju utočište

skriti se među stvarima

kao među plastičnim cvijećem

među drvenim kockama i piramidama iz odbaništa

pokriti se snijegom od striopora

nestati

ne biti ono što štrči u prirodi

-gdje sad da staviš čovjeka-

predmeti podnose svaku bol

nijemo svjedoče svaki užas

nestaju bez drame

ne pripovjedaju o prošlim događajima

ne strahuju od budućnosti

ne osuđuju one što ih koriste

svjedoče mirnu i spokojnu smrt

prisustvuju nezainteresovano

stoje po kiši i snijegu

nepokolebljivi

dok polako gube boju

ne uzbuđuju se zbog toga

utjeha što nam je pružaju objekti

tako je slična hedonizmu

samozaborav tijela

čovjek za upotrebu

kao četkica za zube

služiti bez žaljenja

spokojno pretrpjeti svaku gadost

koncentrisati se na nešto sitno, partikularno

na mrlju od kafe na stolu

na dugme

na konturu predmeta

na rašireni veš

dopustiti da te predmetnost upije

da usisa misao

da izliječi, da anestezira

da se sakriješ u njedra materije

da uđeš u temelje zgrada

u zidove

da budeš kao mlada gojkovica

uzidan  u neki skadar na bojani

no ne dati svoj duh predmetima

ne oživljavati, ne nametati se, ne raslabljivati

nego uzeti od njih nenametljivost

ne-bol

stamenost i čvrstinu

rastopiti se u moru stvari

to je moj lični budizam