'biću kao oni koji silaze u grob'

zemljo mogu li da legnem u tebe

primi me bez roptanja

pogasi svjetla svitaca i rovaca

zemljo

da spavam

da protegnem noge i ruke

zakloni me
pokrij me travom
okupaj me rosom

zemljo majko

da sanjam

visoke gore

stanove pravednika

anđele što me znaju po imenu

i moje iznenađenje

moju nedostojnost

i suze zato što ima nekoga

ko me  ljubi

oproštaj i zagrljaj

breze i bagremove

oblake iz djetinjstva

i one koji su umrli

koje sam znao i koje nisam znao

i kako sad sve razumiju

i kako ne moram ništa da kažem

i kako kažu da je sada sve u redu

i da je Gospodin tako obećao

i kako me grle oni sveci

za koje sam mislio

da nikad to ne bi htjeli

i osmjeh male Terezije

i neko od njih kaže:

a zar si mislio vladimire…

i krupne oči spašenih

njihova dobrohotnost

i polja

polja sa žutom preraslom travom

i vinograde

i brda

i Jagnje i Pastiricu

i da pjevamo neku himnu

ali ne možemo da završimo

od radosnog jecanja

i oko nas neki
mnogooki

šestokrili

i da sam opet dijete

i da se zavrtim sa zvijezdama

i da kažem pod vedrim noćnim nebom

Ti me znaš

napravi zemljo mjesta

da legnem

uzmi me u svoj hladni zagrljaj

dok sanjam spasenje

u srcu zemlje

među 'mrtvima od vijeka'